Zahvale

Zahvalan sam  svima koji su mi na bilo koji način pomagali u dugom procesu nastajanja Otvorenih pečata, recenzentima, prezentantima na predstavljanjima, medijima i mnogim čitateljima koji su osobno došli ili telefonom izrazili svoje mišljenje o ”Otvorenim pečatima”. Pošto ovdje ne mogu poimence navesti sve osobe, činim to samo za one najzaslužnije. Prema određenom vremenskom slijedu i doprinosima to su:

Mr. sc. Krešimir Galin, koji mi je zimi 1997/1998. g. pomagao prilikom razmatranja muzikološke problematike Starog istoka i Egipta i koji mi je tada dao bogat slikovni materijal antičkih muzičkih instrumenata i svirača starog Sumera, Sirije, Palestine i Egipta. On je praktično bio jedina osoba koja mi je pomagala u procesu stvaranja 1. izdanja Otvorenih pečata (1999.). Kada je ta knjiga izašla, ona je zauzvrat na njega izvršila tako dubok utjecaj da ga je potaknula da i sam krene u istraživanje ostavštine Hurita. On mi je također pomagao oko razumijevanja Vučedolske i Dubovačko-Žutobrdske kulture koje sam razmatrao u 3. svesku, te me opskrbio s odgovarajućim slikovnim materijalom iz Njemačke, Ukrajine i Moldavije;

Dr. Antun Bauer, kome sam u prosincu 1998. došao samo s molbom da mi pomogne u prezentaciji prvog izdanja Otvorenih pečata (ožujak 1999.), a koji mi je dao, nakon što se detaljno upoznao sa sadržajem ove knjige, tako izvrsnu recenziju da se bolja ne može ni zamisliti. Ona izgleda kao jedan red litanija, jedan red hvalospjeva itd;

Mato Marčinko, koji je napisao recenziju za drugo izdanje Otvorenih pečata (2002.) u kojoj je vrlo detaljno i objektivno prikazao moju knjigu. On ispočetka nije vjerovao u teoriju porijekla Hrvata od Izraela, no kada je pročitao da izraelski arheolog Israel Finkelstein, u knjizi The Bible Uneartheded Archeology (2001.), niječe egzodus Židova iz Egipta, u potpunosti se priklonio zaključcima Otvorenih pečata te ih je zastupao kako usmeno tako i pismeno, kao što se to vidi iz njegova pogovora u knjizi Gatha od Spitama Zarathuštre, autora Mirka Vidovića (Livno, Čitluk, 2003.). Njegovu sam knjigu Indoiransko podrijetlo Hrvata (Zagreb, 2000.) obilato koristio u 3. svesku;

Zlatko Tomičić, koji je napisao izvrsnu kritiku Otvorenih pečata pod naslovom Novi pogled na povijest  – Nova teorija o podrijetlu Hrvata Tihomira Mikulića (Fokus od 8. VIII. 2002, str. 33), da njegov tekst još i danas koristimo kao prilog u reklamom materijalu za ovu knjigu;

Prof. povijesti Antun Abramović, koji mi je pribavio presliku originalnoga Porfirogenetovog grčkog teksta i koji je stalno ukazivao je na važnost i neophodnost ispravnog prijevoda Porfirogenetovih izričaja ίδιοχειρα έποιήσαντο tj. pisanim na njihov način i ό τών Хρωβάτων Θεός  tj. Bog Hrvata.

No najviše sam mu zahvalan na njegovoj recenziji koju je napisao prilikom objavljivanja 3. sveska 3. izdanja Otvorenih pečata u sječnju 2012. Ako sam do tada bio mišljenja da se ne može napisati bolja recenzija od one dr. Bauera, čitajući recenziju prof. Abramovića rekao sam: može, može.  Imao sam dojam da je on dok je pisao tu recenziju bio ispunjen Duhom, kao da mu je Duh govorio a ruka samo zapisivala. Kasnije mi je prof. Abramović rekao da se upravo to dogodilo. Ispričao je da je recenziju pisao negdje između pola tri i pola četiri ujutro i da je recenzija iz njega izašla kao bujica, baš kao da mu je Duh diktirao, a ruka samo zapisivala riječi. Hvala mu za to.

Zanimljivo je da se njegova recenzija i recenzija dr. Bauera u mnogo čemu podudaraju, iako ih dijeli 13 godina i premda je dr. Bauer radio recenziju samo jednog sveska, a prof. Abramović recenziju tri sveska. Dr. Bauer je napisao da je objavljivanje Otvorenih pečata van sumnje najznačajniji događaj u cijeloj našoj historiografiji, a prof. Abramović da je epohalno djelo Tihomira Mikulića najveći doprinos hrvatskoj historiografiji u posljednjih stotinu godina. Iako  profesionalci na području povijesti, oba su bila iskreno začuđena onim što je tamo prezentirano, o čemu do tada nisu imali pojma. Treba samo usporediti njihove recenzije i vidjeti ovakve podudarnosti. Prof. Abramović također mi je pomagao i pomaže mi u prezentaciji Otvorenih pečata svojim nadahnutim govorima. Milina ga je za slušati.

Siniša Jünker, koji je prezentirao 2. izdanje Otvorenih pečata u Europskom domu u Zagrebu 2002. godine. On je tada rekao: ”Ja sam Židov i pukovnik Hrvatske vojske. Svaka riječ iz ove knjige je istinita. Ovu bi knjigu trebao imati svaki Hrvat  u svom regalu. Tihomir Mikulić je napravio više za etnogenezu Hrvata, nego što je to napravio bilo koji Židov za etnogenezu Židova”.

Dr. Ivan Mirnik i Dr. Željko Demo iz Arheološkog muzejaZagreb, koji su mi dali numizmatičku literaturu vezanu za problematiku bizantskog, gotskog i drugog novca nađenog na našem području. Bez njih ne bi mogao kvalitetno obraditi problematiku Gota na našem području.  Ovdje također želim navesti Miroslava Nađa koji mi je poslao članak sa slikama rotirajućih gotskih fibula;

Mladen Žagar, koji mi je posudio auto-karte Češke, Slovačke i Poljske. S njima sam dobio izvrstan uvid u topografiju, ortografiju i hidronomiju Karpata. Dr. Eugen Paščenko, koji mi je pribavio auto-kartu Ukrajine. Njegovu sam knjigu Etnogeneza i mitologija Hrvata u kontekstu Ukrajine obilato citirao u 3. sv. Otvorenih pečata”. Matreijal pak kojeg mi je naknadno donio a koji detaljno navodi toponime na zapadu Ukrajine koji su slični ili identični našima koristit ću u 4. izdanju ”Otvorenih pečata”.

Svima njima jedno veliko i od srca – Hvala! Bez njihovog doprinosa, stručne pomoći i odličnih recenzija ova bi knjiga bila siromašnija za mnogo toga.

Također se želim zahvaliti svim čitateljima koji su usmeno izrazili svoje pozitivno mišljenje ili oduševljenje s knjigom Otvoreni pečati. Neki od njih rekli su mi “da je čitaju kao Bibliju”, na način da su je prvo pročitali u cjelosti, te da joj se zatim stalno vraćaju čitajući ponovo i opet ponovo pojedine odlomke ili cijela poglavlja iz ove knjige. Jedan od tih čitatelja rekao mi je da je čita već po treći puta. Drugi je pokazivao da je zna gotovo napamet, oduševljeno i vrlo detaljno prepričavajući pojedine sekvence iz ove knjige. Treći je uz oduševljenje za sve ono što je pročitao u Otvorenim pečatima, pokazivao konstantan interes za sve ono novo što se tek istraživalo. Dva su čitatelja, od kojih je jedan sveučilišni profesor, javno rekla da je moja knjiga najbolja knjiga koju su oni ikada pročitali (što je izuzetno mnogo ako to kaže jedan sveučilišni profesor!). Jedan od njih mi je rekao da se njegovi prijatelji penzioneri sastaju svakog dana u restauraciji Dva goluba, da tada naglas pročitaju neki odlomak iz Otvorenih pečata, nakon čega slijedi njihova diskusija o pročitanom. Više mi se čitatelja zahvalilo što sam u knjizi osvjetlio i objasnio stvarnu povijesnu pozadinu iza biblijskih patrijahalnih mitova. Mnogi su čitateji tražili da im prokomentiram nešto iz knjige, drugi dodatne informacije, a treći neko moje drugo mišljenje. Isto tako mnogi su se čitatelji javljali telefonom iz drugih gradova Hrvatske, kao i iz inozemstva, izražavajući svoje pozitivne komentare o toj knjizi.

Ovdje se također zahvaljujem svima koji su mi u tijeku stvaranja 3. sveska davali određene kritike na tada prisutne nedostatke i onima koji su mi davali sugestije da još nešto uvrstim: nedostatke sam zatim otklonio, a sugestije većim dijelom prihvatio.

Svima njima iskreno i od srca, Hvala. Njihove su me pohvale na svojim krilima nosile, grijale me i pružile mi uvjerenje da su ”Otvoreni pečati” čitateljima vrijedne i korisne knjige. Kritike pak i sugestije, s druge strane, postigle su da ove knjige postanu još bolje.

Također sam zahvalan mojoj obitelji koja se znala potrpiti i strpiti za vrijeme dugih sati, dana, noći, tjedana, mjeseci i godina dok sam izbivao iz njihova društva proučavajući materijale i pišući ove knjige u osami moje radne sobe. Bez potrpljivosti i strpljivosti moje obitelji ne bih imao potrebnih uvjeta niti za istraživanje, niti za pisanje.