Intervju

OTVORENI PEČATI TIHOMIRA MIKULIĆA: DRUKČIJI PRISTUP PORIJEKLU HRVATA

Dio intervjua Tihomira Mikulića u Zaprešičkom špiglu, br. 58, studeni/prosinac 2013, str. 14-16

Kako je nastala knjiga Otvoreni pečati?  Možete li pojasniti naslov?

Moj je interes uz financije, kojima sam se gotov čitav radni vijek bavio, uvijek bila povijest, politika, religija, tj. interes proučavanja bilo mi je područje društvenih nauka. Ukoliko u povijesti nije bilo adekvatnih odgovora i logike slijeda događaja, nije me zadovoljavalo samo ono što je bilo napisano, nego sam tražio odgovore na pitanja kako i zašto se nešto dogodilo. Knjiga ili bolje rečeno knjige koje sam napisao, obuhvaćaju tri sveska objavljenih u tri izdanja. Nastajale su kroz sedam godina efektivnog pisanja, u razdoblju od 1999-2011. godine. Naslov Otvoreni pečati nastao je za vrijeme samog pisanja knjige te je preuzet iz Apokalipse gdje je naveden pod terminom ”otvoriti knjigu i njezine pečate”, što bi značilo slomiti pečate i otvoriti knjigu čiji je sadržaj strogo povjerljiv. U ovom slučaju to je značilo otvaranje i dekodiranje stare povijesti kao i njezino prezentiranje drukčije negoli je dotad bila prezentirana. Knjiga je nastala kao istraživački poduhvat na temelju više elemenata koji su među sobom bili kontradiktorni a za koje sam otprije znao da postoje: a) najvažniji židovski povjesničar Josip Flavije iz I. stoljeća tvrdio je da su Hiksi, koji su Egiptom vladali 160 godina, bili Židovi te da je istjerivanje Hiksa iz Egipta identično Izlasku Židova iz Egipta pod Mojsijem; b) Herbert Wendt u knjizi ”Počelo je u Babilonu” tvrdio je da Josip bio u krivu te da su Hiksi bili Indoeuropljani Huriti; c) Znanstveno društvo za proučavanje Hrvata, izdalo je 1994. knjižicu „Tko su i odakle Hrvati“. Jedna od teza bila je da Hrvati potječu od naroda Hurita, zbog čega sam krajem 1995. odlučio da ovu materiju istražim i potražim istinu.

Po čemu se razlikuje od dosadašnjih teza o podrijetlu Hrvata?

Postoji nekoliko teorija o porijeklu Hrvata: slavenska, gotska, iranska, huritska, o podrijelu iz Harauvatiša iz južnog Afganistana, itd. Ja sam krenuo od proučavanja najranije povijesti Hurita u vrijeme Hamurabija (XVIII. st.pr.Kr.). Tada su se njima na područje Hura na Gornjem Eufratu (današnji Irak) doselili Indoarijanci Hapiri s istoka koji su sa sobom donijeli dotad nepoznato naoružanje na starom istoku: bojna kola na dva kotača, zakrivljeni mač, dvokomponentni luk itd. Ta su dva naroda s tim naoružanjem zatim krenuli na zapad i osvojili Bliski istok i Egipat. Egiptom su vladali 160 godina, nakon čega su se Egipćani pobunili i istjerali ih iz Egipta u današnji Izrael. Tada se njihovo područje protezalo od područja Hura (dašnji Izrael) do područja Hura na Gornjem Eufratu. Nakon istjerivanja iz Egipta, protiv njih su mnogi faraoni XVIII. dinastije vodili ratne kampanje (naročito Tutmozis III. I Amenofis II.). No ono što me je iznenadilo, to je bila usporedba njihove povijesti s bibijskom poviješću patrijarha Abrahama, Izaka, Jakova i Josipa, u kojoj sam zbog istih pravaca kretanja, identične sudbine kroz koju su prolazili i istog redoslijeda događaja svugdje mogao povući paralele. Zbog toga sam zaključio da je povijest naroda Indoarijanaca i Hurita u Bibliji svedena na povijest pojedinaca i njihovih obitelji te da su biblijski patrijarsi personifikacija pojedinih etapa u povijesti Indoarijanaca i Hurita. Sve me ovo počelo još jače zanimati kad sam uvidio da su Indoarijanci i Huriti imali ornamentiku crveno bijelih polja, pleter, ravnu kapu kao dio njihove narodne nošnje i tamburice kao nacionalno glazbalo, a to je ornamentika koja i dan-danas krasi Hrvatski narod. Ta su svoja obilježja Indoarijanci i Huriti rasprostranili po Bliskom istoku, naročito po današnjem Izraelu i Egiptu, te su ona bila prisutna na tim područjima za vrijeme dok je utjecaj Indoarijanaca i Hurita tamo bio prisutan: u Egiptu to je bilo do kraja XVIII. dinastije, a na području današnjeg Izraela do VIII. st.pr.Kr, do kada su oni tamo živjeli. Tada su Asirci 10 indoarijansko-huritskih plemena odveli u ropstvo na Gornji Eufrat, u Asiriju i u Mediju, nakon čega je dio njih odveden u Afganistan. U njihovoj staroj domovini na području današnjg Izraela ostalo je samo pleme Benjamin i Juda, za koje smatram da je jedino bilo semitsko pleme. Kako sam pratio etnos Huru na njihovom povijesnom putu iz današnjeg Izraela, gdje su uz toponim Hura također nastali brojni toponimi Horbat, Horvat, Harvat, zaključio sam da su oni u Aganistan sa sobom donijeli i svoje narodno ime te da je zbog toga Južni Afganistan nazivan Harauvatiš u vrijeme perzijskog kralja Darija I. i kasnije. Zatim sam se nadovezao na Sakačevu hipotezu da su ti Harauvati iz južnog Afganistana preko Crnog mora i Karpata došli u Hrvatsku na Jadranu. Kasnije sam u trećem svesku Otvorenih pečata tome dodao razmatranje i zaključak da su Horbati, Horvati, Harvati deportirani iz Izraela u Mediju (današnji zapadni Iran) došli u sastavu Istočnih Gota na naše područje, te da je od tih dviju komponenti sastavljen najveći dio današnjeg hrvatskog naroda (45% koji ima genetski haplotip I2). U tome se ta knjiga razlikuje od svih dosadašnjih teorija.

Kako ste dolazili do građe?

Kako imam veliku biblioteku, dio sam pronašao u knjigama o Egiptu i staroj povijesti. Također sam odlazio u Nacionalnu biblioteku i Arheološki muzej, gdje sam materijale upotpunio. Od njih su mi najvažniji bili engleski prijevodi svih tekstova sa Starog Istoka i Egipta koji su se ticali Starog zavjeta.

S obzirom da po struci niste povjesničar, je li Vam problem pisati o povijesti Hrvata?

Nije, nimalo. Ova knjiga ili zapravo knjige nisu pisane na beletristički način, već kao zbirka dokaznog materijala, činjenica, artefakata i prijevoda originalnih antičkih tekstova na temelju kojih sam razvijao teze i donosio zaključke. Kad bih u procesu razmatranja pojedine teze naišao na neki kontra dokaz, morao sam tezu mijenjati i uskladiti je s novom činjenicom. Kao što je rekao dr. Sakač za svoju tezu, i ja mogu reći da su moja teza i zakljućci toliko jaki koliko su jaki dokazi koje sam u knjizi prezentirao.

Što smatrate razlogom da ovakvog pogleda na povijest Hrvata nije bilo ranije?

Nije ga bilo jer je prvo trebalo dekodirati tko su bili Indoarijanci Huriti i kakva je bila njihova uloga u formiranju biblijske povijesti. Bez tog dekodiranja nije moglo biti niti ovakve teorije.

Kako hrvatski povjesničari gledaju na vašu knjigu?

Dr. Antun  Bauer je u svojoj recenziji napisao da je objavljivanje ove knjige najznačajniji događaj u našoj cijeloj historiografiji. Antun Abramović je u svojoj recenziji napisao da je to najznačajnije historiografsko djelo u Hrvata u zadnjih 100 godina. Zlatko Tomičić je istaknuo da je ova teorija o našem podrijtlu iz Izraela najneobičnija, no možda i najprihvatljivija, te da su ove knjige otkrile ne samo pravu istinu o nama, nego i vrhunske tajne svjetske povijesti.

Imate li osjećaj da vas stručna javnost i mediji bojkotiraju?

Kada je knjiga objavljena 1999. godine, poslana je u određeni broj institucija, pa i kod tadašnjeg predsjednika Tuđmana. Prilikom otvaranja Vojnih igara iste godine predsjednik Tuđman velikim je dijelom prepričao osnovni sukus te knjige, što je zabilježeno i u sljedećem broju Nedjeljne Dalmacije, u članku koji je intoniran kako se svi trude da dokažu kako Hrvati nisu Slaveni. Nakon Tuđmanove smrti o Otvorenim pečatima gotovo da se više nije pisalo ili govorilo. Da je dr. Tuđman poživio, o njima bi se vjerojatno vodile rasprave kako bi se utvrdilo stoji li prezentirana teorija ili ne. Od 2000. godine pa sve do 2012. u Ministarstvu kulture RH nikada nisu bili zainteresirani za otkup te knjige. Vjerojatno se moja teza nije puštala u javnost jer je rušila slavensku teoriju o porijeklu Hrvata, a i zato jer ima jake političke implikacije. Smatram da su Hrvati Slaveni u onom postotku u kojm je zasptupljen genetski haplotip R1a1 (29%), a  ne 100% kako je to tvrdila slavenska teorija. Slavenska teorija bila je jedan od zajedničkih nazivnika koji su držali sve narode bivše države Jugoslavije na okupu. U bivšoj državi bilo je opasno razmišljati o drugim teorijama, jer su one smatrane za pretekst za kidanje Jugoslavije, zbog čega su mnogi njihovi protagonisti završili u zatvoru.

Što kažu čitatelji?

Jednom mom prijatelju knjiga se toliko sviđala da ju je znao gotovo napamet, više od mene samoga. Dva su mi čitatelja rekla da je čitaju kao Bibliju, prvo da su je pročitali cijelu, a onda da stalno se vraćaju pojedinim temama knjige. Puno ljudi mi je predlagalo da knjigu napišem u skraćenoj verziji, u obliku razumljivom svakome. Sada je u izradi web stranica www.kapitaltrade.hr koja će gotovo u potpunosti biti posvećena lakšem razumijevanju Otvorenih pečata.

Do sada objavljeni opus opseže 1245 stranica, pripremate li koji novi zanimljivi svezak?

Ovome što sam do sada napravio nemam više što dodati. Radim sada na novoj temi pod radnim naslovom Razumijevanje kršćanstva. No mislim da će proći još dosta vremena prije nego što ugleda svjetlo dana.