I. Dio

Otvoreni pečatiUTJECAJ I ZNAČAJ INDOARIJANACA I HURITA NA STAROM ISTOKU I U EGIPTU

 U I. Dijelu opisuje se povijest Indoarijanaca i  Hurita nakon što su se Huritima na područje Hura, oko rijeke Habura pritoke Gornjeg Eufrata, doselili Indoarijanci Hapiri s istoka u XVIII. st.pr.Kr. Za Hapire pretpostavljamo da su bili pripadnici kulture Harapa iz Indije, koji su svoje područje morali napustiti zbog katastrofalne poplave i suše, koje su učinile područje njihove kulture nenastanjivim. Naime, u  razdoblju XX-XIX. st.pr.Kr. u Himalajama su se događale strašne tektonske promjene uslijed čega su se neke planine izdizale a druge propadale u zemlju: zbog toga je rijeka Sarasvati presušila te je na tom području nastala pustinja Tarr, dok je rijeka Ind dobila dvostruku količinu vode te je trajno poplavila plodno područje uzduž rijeke. Kulture Harapa i Sarasvati koje su dotad cvjetale oko tih rijeka više nisu imale plodnih polja, te se se ljudi morali iseliti.

Indoarijanci Hapiri i Huriti osvajaju Stari istok i Egipat. Indoarijanci Hapiri sa sobom su na Gornji Eufrat donijeli novo i dotad na Bliskom istoku nepoznato oružje: laka bojna kola na dva kotača, dvokomponentni luk, zakrivljeni mač, bojnu sjekiru i napravu za izbacivanje kopalja. S tim oružjem i borbenom taktikom koja se temeljila na koordiniranom napadu eskadrona bojnih kola na neprijateljsku pješadinsku vojsku, kakve su do tada bile na Bliskom istoku i Egiptu, Indoarijanci su, zajedno s Huritima osvojili čitav Bliski istok i Egipat te su tim cjelokupnim područjem vladali 160 godina pod egipatskim imenom Hiksi (1690-1530. pr.kr.).

OSVAJANJE I CARSTVO INDOARIJANACA I HURITA

001 - 002

ORUŽJE INDOARIJANACA I HURITA

003 Oružje Hurita

 Pobuna Egipćana i istjerivanje Hiksa iz Egipta. Tada su se pod vodsvtvom Sekenenrea Egipćani pobunili te su nakon desetogodišnje borbe (1540-1530. pr.Kr.), prvo pod vodstvom Kamozisa, a potom Amozisa uspjeli istjerati Hikse iz Egipta.

006 Sekenenre

Osnivanje indoarijansko-huritskih država Huru, Kadeš i Mitani. Hiksi su se prvo povukli u Retenu (Huru, Palestinu) gdje su na njegovom krajnjem jugu tri godine uspjeli braniti opsjednutu utvrdu Šaruhen. Nakon njenog pada oni su se povuklji dalje na sjever te su na području od Palestine do Gornjeg Eufrata oformili više država: Huru (današnji Izrael i Libanon), Kadeš (na rijeci Orontes) i Mitani (egip. Neharin, bibl. Naharajim) na području Gornjeg Euhrata. Glavni grad Mitanija, Vasukan, nalazio se na rijeci Habura, pritoci Gornjeg Eufrata, na području Huru (bibl. Haran), s kojeg su nekad Huriti i Indoarijanci Hapiri krenuli u ekspanziju na zapad.

DRŽAVE INDOARIJANACA I HURITA

005 Državice Hurita

Faraoni XVIII. dinastije. Nakon Amozisa, neki su egipatski faraoni XVIII. dinastije poduzimali ratne kampanje protiv Hiksa, dok je za vrijeme drugih nastupilo mirnodopsko razdoblje.

007 Faraoni koji su ratovali s Huritima copy

Amozis (1540-1515.) istjerao je Hikse iz Egipta i iz Šaruhena.

Amenofis I. (1520-1493.) samo je poslao vojsku na granicu Egipta, ali protiv Hiksa nije poduzeo niti jednu ratnu kampanju.

Tutmozis I. (1493-1487.) poduzeo je protiv Hiksa pobjedonosnu ratnu kampanju uzduž rijeke Orontes sve do granica Mitanija (Neharina).

Tutmozis II. (1487-1473.) povukao se iz današnje Sirije.

Tutmozis III. (1473-1467.) za vrijeme dok je bio dijete nije poduzeo niti jednu ratnu kampanju.

Kraljica Hatšepsut (1467-1452.) nije vodila niti jednu ratnu kapanju.

Tutmozis III. (1452-1419.) za vrijeme svoje samostalne vladavine poduzeo je ukupno  17 ratnih kampanja protiv Hiksa (Indoarijanaca Hapiri/Apiru i Hurita Huru/Kharu).

Amenofis II. (1422-1388.) vodio je dvije ratne kampanje protiv Hiksa.

Ratne kampanje Tutmozisa III. i Amenofisa II. protiv Hiksa. Posebno nam je zanimljivo 17 ratnih kampanja Tutmozisa III, kad je pred njegovim silovitim napadima sasvim sigurno iz Hurua (Palestine) morao pobjeći dio indoarijansko-huritskog stanovništva u Mitani (Neharin, Naharajim). No od svega su najzanimljivije dvije ratne kampanje Amenofisa II. protiv indoarijansko-huritskog stanovništva Hurua (Izraela) koje se podiglo na vijest o smrti  Tutmozisa III. Njima su se pridružili oni koji su pred Tutmozisom III. morali pobjeći u Mitani. Amenofis je u krvi ugušio obje pobune, te je poslije slamanja druge pobune iz Hurua (Izraela) u Egipat kao ratne zarobljenike  odveo: 127 princa, 179 braće prinčeva, 3.600 Apiru (Indoarijanaca), 36.300 Kharu (Hurita), 12.200 Šasu (Beduina Semita) i 15.200 Neges (pretpostavljamo povratnika iz Mitanija). Uz to je odveo još 30.652 drugih odraslih osoba (žena, staraca), tako da je ukupan broj odvedenih zarobljenika iznosio 89.600 ljudi.

Ondašnji nazivi za područje današnjeg Izraela. Egipatski naziv za područje današnjeg Izraela bio je Retenu, ali se iz egipatskih tekstova vidi da su Egipćani koristili i huritski naziv za to područje: Huru ili Kharu. Taj je naziv očito nastao prema imenu najbrojnijeg naroda Huru ili Kharu koji je nastanjivao to područje. U Bibliji se to područje naziva Kanaan. To je ime formirano prema huritskoj riječi kinahi koja znači ”crvena zemlja”.

Ornamentika Indoarijanaca i Hurita. Indoarijanci Hapiri/Apiru i Huriti Huru/Kharu imali su i po Starom su istoku i Egiptu rasprostranili ornamentiku pletera i crveno bijelih polja, ravnu kapu kao dio njihove narodne nošnje i glazbeni instrument tamburicu. Nakon što je indoarijansko-huritski utjecaj nestao iz Egipta (poslije XVIII. dinastije) i Hurua (VIII. st.pr.Kr.), otamo je isčezla i navedena ornamentika.

 U Prilozima 1-4 prikazujemo navedenu indoarijansko-huritsku ornamentiku:

PLETER

008 Pleterna ornamentika

ORNAMENTIKA CRVENO BIJELIH POLJA

009 CRVENO BIJELA POLJA copy

RAVNA KAPA KAO DIO NARODNE NOŠNJE

010 Ravna kapa

GLAZBENI INSTRUMENT TAMBURICA

011 Tamburice

No ta je ornamentika nastavila živjeti i dalje te od samog iskona pa do današnjeg dana obilježava hrvatski narod.