Glavna tema i kratak sadržaj Otvorenih pečata

GLAVNA TEMA koja se provlači kroz sva tri sveska Otvorenih pečata prvo govori o indoeuropskom narodu Indoarijanaca i Hurita koji su u vrijeme Hamurabija u II. tis.pr.Kr. krenuli s područja Gornjeg Eufrata i osvojili  Stari istok i Egipat te kroz 160 godina vladali na tom cjelokupnom području pod imenim Hiksa. Nakon toga Egipćani su se pobunili protiv njih i istjerali ih iz Egipta na područje današnjeg Izraela kao i na Gornji Eufrat, a zatim je dio faraona XVIII. dinastije protiv njih vodio mnogobrojne ratne kampanje sve do Gornjeg Eufrata. Najznačajniji od tih faraona bili su Tutmozis III. i Amenofis II, od kojih je ovaj drugi s područja današnjeg Izraela odveo mnogobrojne Indoarijance i Hurite kao ratne zarobljenike u Egipat (1 svezak, I. Dio).

Zatim smo usporedbom povijesti Indoarijanaca i Hurita s biblijskim patrijarsima povukli paralele te se vidjelo da narod Indoarijanaca i Hurita i biblijski patrijarsi Abraham, Izak, Jakov i Josip imaju isti put kretanja po Starom istoku i Egiptu, proživljavaju istu sudbinu na istim lokacijama i doživljavaju isti redoslijed događaja. Na temelju toga zaključili smo da je povijest naroda Indoarijanaca i Hurita u Bibliji svedena na nivo pojedinaca i njihovih obiteljii te da je opisana kao povijest navedenih patrijarha, odnosno da biblijski patrijarsi Abraham, Izak, Jakov i Josip personificiraju pojedine etape u povijesti naroda Indoarijanaca i Hurita (1 svezak, II. Dio).

Zatim smo vidjeli da je nakon faraona Amanofisa II. došlo do ponovnog jačanja utjecaja Indoarijanaca i Hurita u Egiptu, no ovog puta to se nije dogodilo zbog osvajanja, nego zbog udaja huritskih princeza za egipaske  faraone, zbog čega su svi ostali faraoni XVIII. dinastije: Tutmozis IV, Amenofis III, Amenofis IV. Ehnaton, Smenkhare, Nefretita, Tutankamon i Aj  imali i egipatske i huritske krvi (1 svezak, III. Dio).

Zatim smo potomke Indoarijanaca i Hurita koje je Amenofis II. kao ratne zarobljenike odveo u Egipat u Bibliji identificirali kao potomke Jakova/Izraela u Egiptu, odnosno kao plemena Izraela u egipatskoj kući ropstva, a Mojsija kao sina faraona Amenofisa III. i huritske princeze Kije, rođenog u Amenofisovom haremu u Amarni.

Kad su jednom plemena Izraela pod Mojsijem izašla van iz Egipta, oni su se vratili u zemlju njihovih očeva. Ta smo plemena Izraela ponovo identificirali kao Indoarijance i Hurite koji su se vratili u zemlju iz koje je  Amenofis II. odveo njihove očeve u Egipat. Također smo došli do zaključka da je od dvanaest plemena Izraela samo Judino pleme bilo semitsko (1 svezak, IV. Dio).

I nadalje smo plemena Izraela uvijek identificirali kao Indoarijance i Hurite koji su na području sjevernog dijela današnjeg Izraela živjeli sve do 722. g.pr.Kr, kada su ih Asirci odveli u asirsko ropstvo na Gornji Eufrat, u Asiriju i raselili po gradovma Medije.

U Judeji je ostalo samo Benjaminovo i Judino pleme, ali su uskoro i oni 587. g.pr.Kr. odvedeni u babilonsko sužanjstvo. Iz babilonskog sužanjstva vratilo se samo oko 50.000 pripadnika Judinog i Benjaminovog plemena, dok se iz asirskog ropstva nitko nije vratio u njihovu staru domovinu. Međutim, jedan dio njih, vjerojatno oni s područja Gornjeg Eufrata imao je oko 585. g.pr.Kr. godine još jednu deportaciju i to u današnji Afganistan (2 svezak, V. Dio).

Ti su Indoarijanci i Huriti na cijelom području Starog istoka i Egipta a naročito na području današnjeg Izraela rasprostranili ornamentiku crveno bijelih polja i pletera, ravnu kapu kao dio njihove narodne nošnje, glazbalo tamburicu i svoje narodno ime Huru, te smo primjetili da su ta obilježja egzistirala na navedenim područjima za vrijeme dok je njihov utjecaj tamo bio jak ili dok su Indoarijanci i Huriti tamo živjeli. Kad su oni jednom otamo otišli, nestalo je i tih obilježja s tih područja. U sklopu toga primjetili smo da se huritsko područje na Gornjem Eufratu u Hamurabijevim zapisima naziva Huru; u hetitskim zapisima ono se zove Huru; u egipatskim zapisima zove se Neharin; u Bibiji ono se naziva Naharajim, Haran i Padan Aram. Također smo primjetili da se područje današnjeg Izraela u egipatskim zapisima naziva Huru ili Kharu, u asirskim Kharia, Bit Khamri, Hu-um-ri, mat Hu-um-ri i Bit Hu-um-ri-a, dok su sami Indoarijanci i Huriti na području današnjeg Izraela ostavili pedesetak toponima Horbat, Horvat, Harvat. Zbog toga smo zakljućili da je to ime u I. tis.pr.Kr. postalo njihovo narodno ime. Također smo zakljućili da su oni svoje narodno ime Horbat, Horvat, Harvat sa sobom donijeli u Afganistan te da se zbog toga južni Afganistan u vrijeme Darija I. oko 519. g.pr.Kr. naziva Harauvatija/Harauvatiš.

Dalje smo se nadovezali na tezu dr. Sakača da su ti Harauvati iz Harauvatije u vrijeme oko Kristova rođenja doselili u Tanais na Crnom moru, a zatim nakon par stoljeća u Hrvatsku na Jadranu (2 svezak, VI. Dio).

Međutim, u 3. svesku došli smo do zaključka da nisu to bili Harauvati iz Harauvatije  koji su oko 200. godine ostavili ime Horohvat u Tanaisu na Crnom moru, nego da su ga ostavili potomci Horbata, Horvata, Harvata koje su Asirci nekada raselili po gradovima Medije, a koji su na područje Crnog mora došli u sklopu Gota. Oni su također u sklopu Istočnih Gota došli na područje današnje Hrvatske na Jadranu u V/VI. stoljeću te su se tu naselili nakon odlaska it Italije 552. godine. Također smo došli do zaključka da su Harauvati iz Harauvatije došli na područje Europe oko 400. godine zajedno sa Slavenima, te da su preko Karpata u Hrvatsku na Jadranu došli u drugoj polovini VI. i na početku VII. stoljeća.

U tako zatvorenom povijesnom krugu vidimo da sve ono što je krasilo Indoarijance i Hurite tj. Horbate, Horvate, Harvate na Starom istoku, Egiptu i Izraelu – narodno  ime, ornamentika crveno bijelih polja i pletera, ravna kapa kao dio njihove narodne nošnje i glazbalo tamburica – krasi i današnje Hrvate. Zbog toga možemo reći da su današnji Hrvati velikim dijelom potomci nekadašnjih Indoarijanaca i Hurita tj. Horbata, Horvata, Harvata iz Izraela tj. potomci deset plemena Izraela (3 svezak, VII-X. Dio).

Taj historijski put naroda Indoarijanaca i Hurita od Gornjeg Eufrata preko područja današnjeg Izraela do Egipta, zatim ponovo preko područja današnjeg Izraela do Gornjeg Eufrata i Afganistana, i na kraju preko Crnog mora i Karpta do Hrvatske na Jadranu, još je bolje obrazložen u odgovarajućim poglavljima svakog od tri sveska Otvorenih pečata na ovoj internetskoj stranici, a najbolje u samim knjigama Otvorenih pečata.

 Tri sveska