U KANAANU
U V. dijelu obradili smo događaje u Svetoj zemlji u vrijeme podjeljenih država Izraela i Judeje, zatim asirsko osvajanje tog područja te deportacije deset plemena Izraela. Najveći dio, tj. oko 90% indoeuropskih stanovnika sjevernog područja današnjeg Izraela, u vremenu 727-722. g.pr.Kr, deportiran je iz njihove domovine Huru/Kharu, Svete zemlje, ili kako su je Asirci u svojim zapisima nazivali: Kharia, Bit Khamri, Hu-um-ri, mat Hu-um-ri i Bit Hu-um-ri-a, te su odvedeni u Halaf u Asiriju, na područje rijeke Habor u Gozanskom kraju na gornjem Eufratu i raseljeni po gradovima Medije. U njihovoj staroj domovini ostalo ih je oko 10 % od njihovog nekadašnjeg broja, a oni pak koji su bili deportirani, isto kao i njihovi potomci, nikad se više nisu vratili u svoju staru domovinu.
Na području Judeje ostalo je samo Benjaminovo i Judino pleme. Tada Judeja pod kraljem Ezekijem u VII. st.pr.Kr. doživljava svoj procvat. Godine 622. pr.Kr. pokrenuta je Deuteronomska obnova, nakon čega su, u vremenu do III. st.pr.Kr. napisane sve knjige Starog Zavjeta, u kojima je povijest Indorijanaca i Hurita svedena na povijest patrijarha Abrahama, Izaka, Jakova i Josipa.
No uskoro je i Judeja osvojena, a Judino i Benjaminovo pleme 587. g.pr.Kr. odvedeno u babilonsko ropstvo. Otamo se nakon Kirovog edikta 537. g.pr.Kr. njih oko 50.000 vratilo u Judeju.
ODVOĐENJE LJUDI U ASIRSKO ROPSTVO
RUTE ODVOĐENJA DESET PLEMENA IZRAELA U ASIRSKO ROPSTVO
ODVOĐENJE JUDEJACA U BABILONSKO SUŽANJSTVO
U svojoj staroj domovini na području današnjeg Izraela, deset plemena Izraela, Indoarijanci i Huriti ostavili su više od pedesetak toponima Horbat, Horvat, Harvat (Prilog 6), arheološke nalaze ravne kape te brojnu keramiku s ornamentikom crveno-bijelih polja , dok su na širokom području Starog Istoka i Egipta ostavili također brojne nalaze ornamentike pletera. (Prikaze njihove ravne kape, ornamentike crveno-bijelih polja i pletera već smo prezentirali u Prilozima 1-3 u I. Dijelu Otvorenih pečata, a ponovo ćemo ih vidjeti u Prilozima 9a, 10a i 11a u VI. Dijelu Otvorenih pečata).
PRILOG 6) TOPONIMI HORBAT, HORVAT, HARVAT NA PODRUČJU DANAŠNJEG IZRAELA
Imena Indoarijanaca i Hurita iz II. tis.pr.Kr. s područja današnjeg Izraela bila su: Šuvardata, Labaja, Zurata, Zatatna, Mativaca, Birijavaca itd. Na tom je području, također na temelju sanskrta, iz imena Huru ili Kharu i nastavka -bat ili -vat razvijeno ime Horbat, Horvat, Harvat (Prilog 7), što znači da je ono tada postalo njihovo narodno ime. To sve ovdje nabrojano: narodno ime, ravnu kapu kao dio narodne nošnje, ornamentiku crveno-bijelih polja, pleter i slična prezimena možemo i dan danas naći na području današnje Hrvatske, naročito u njenom dinarskom dijelu.
PRILOG 7) NASTANAK IMENA HORBAT, HORVAT, HARVAT NA PODRUČJU DANAŠNJG IZRAELA
Zatim je obrađena još jedna deportacija jednog dijela od deset plemena Izraela, Horbata, Horvata, Harvata. U njihovoj drugoj deportaciji oko 585. g.pr.Kr, u vrijeme Nabukodonosora, ti su ljudi, pretpostavljamo oni s područja rijeke Habor na gornjem Eufratu, bili deportirani u današnji Afganistan. Pošto se južni Afganistan na Darijevim pločma iz 519. g.pr.Kr. naziva Harauvatija i Harauvatiš, zaključili smo da su ti deportirani ljudi sa sobom donijeli i svoje narodno ime Horbat, Horvat, Harvat, te da se upravo zbog toga to područje južnog Afganistana prozvalo Harauvatija. To nam sa svoje strane dokazuje da su tamo deportirani Ben-i-Izrael, Sinovi Izraela, bili potomci etničkih Horbata, Horvata, Harvata iz Svete zemlje.
DRUGA DEPORTACIJA POTOMAKA HORBATA, HORVATA, HARVATA IZ SVETE ZEMLJE S PODRUČJA HABORA U AFGANISTAN
Ti su se Harauvati iz Harauvatije, prema Sakačevoj pretpostavci, oko Kristova rođenja odselili u Tanais na Crnom moru, a zatim nakon par stoljeća u svoju današnju domovinu u Hrvatsku na Jadranu.
SEOBA HARAUVATA IZ HARAUVATIJE U TANAIS NA CRNOM MORU I ZATIM U HRVATSKU NA JADRANU
